MAGIC WHISPERER: Dušu je nemoguće operisati

Uzalud poričeš, lutko. Čovjek si od krvi i mesa. Sasvim je normalno da zuriš u plafon satima, prisjećajući se događaja iz djetinjstva, škole, pa čak i trenutka u kojem si ubijena. Znaš, ljudi umiru u životu više puta, a opet nisu besmrtni. Tek, kada umreš posljednji put i napustiš tijelo, shvatiš koliko si griješila u potrošenom životu. Pojasniću ti. Sa dvadeset godina, fizički izgled ti predstavlja najvažniju stvar na svijetu. Stojiš ispred ogledala, obraćaš pažnju na svaki detalj sopstvenog lica, a potom izađeš na ulicu i tražiš sebi slične. Slične, po izgledu. Površno zvuči, zar ne? Itekako jeste. Nažalost to zaključiš tek kada dođeš u srednje godine. Pune ožiljaka. Toliko ožiljaka imaš, da nemaš pojma gdje ćeš sa njima. Najradije bi se vratila unazad i promijenila prošlost. Ali ne možeš. Niko nikada nije uspio. Iako su mnogi očajnički grebali na vrata spasa. Dokaz za to su i doktori. Ako im pokucaš na vrata i pokažeš ranu, operisat će je. Ali kome da pokažeš dušu? Zar je moguće operisati dušu? Izliječiti? Sumnjam. Međutim, daleko od toga da ne vjerujem. Jer, to bi značilo da smo oboje predali nedovršenu bitku, kako ćemo se bar jednom negdje slučajno sresti i ščepati. Divljački. Snažno. U inat sudbini.

Sad woman lying on the bed ,Black and White

Uzalud negiraš, lutko. Znam, ne spavaš. Dobro znaš ko je kriv.

By Magic Whisperer

loading...

Facebook komentari