Zašto je nakon raskida bolje biti neko vrijeme sam

Neki ljudi su skloni da odmah nakon raskida ili već prije raskida pronađu novog dečka/djevojku kako ne bi bili sami. Zašto je nekim ljudima problem da budu sami nakon raskida? Da li je biti sam poslije raskida zaista neizdrživo? Da li to nešto govori o osobi koja je raskinula? Da li se to isplati činiti?

Ljudi koji su skloni da odmah nakon raskida traže novog partnera ili ga već pronađu prije nego što raskinu, oni se zapravo užasavaju samoće. Za njih biti sam je nešto što je užasno, nešto što se ne može izdržati.

Čega se ljudi užasavaju kada je u pitanju samoća?

Poslije raskida slijedi tugovanje a tuga je neprijatno osjećanje. Neki ljudi se užasavaju tuge, pogrešno misleći da će ih tuga preplaviti, da će biti toliko tužni da neće više biti zainteresovani za druge, za život i sl. To naravno nije tačno. Tuga se obično javlja u talasima a ne svaki dan i nije preplavljujuća. Što više sebi dozvolimo da tugujemo, tuga sve više prolazi, napetost i bol se smanjuju a u nama se stvara prostor za radost i nova iskustva.

Ideje da će ostati sami najviše se užasavaju osobe koje vjeruju u ideje da je užasno biti sam, da su osobe koje nemaju dečka/djevojku jadne, da oni ne mogu biti sretni i smireni ako nema druge osobe koja će to učiniti za njih i sl. Ove i slične ideje uvode osobu u osjećanje očaja nakon raskida. Problem naravno nije u raskidu već u tim idejama.

Najveći problem da budu sami poslije raskida imaju osobe koje izlaze iz prve duge veze (prije toga nisu imali veze ili nisu imali dugu vezu) i/ili osobe koje imaju pasivno-zavisni pristup životu. Osobe koje nemaju u svom iskustvu iskustvo raskida nakon duže veze su uplašeni da nakon tolikog vremena provedenog u vezi neće biti u stanju da tolerišu usamljenost, tugu i osjećanja koja imaju prilikom sjećanja na momente provedene sa bivšim/bivšom. Osobe koje su sklone pasivno-zavisnoj životnoj filozofiji su osobe koje su navikle da njihovo raspoloženje, osjećanja, aktivnosti i smisao budu regulisani od strane drugih ljudi, najčešće bliskih osoba u koje spada i dečko/djevojka. Ove osobe nisu nikada sebi dozvolile da nauče da upravo one same mogu regulisati svoje raspoloženje i upravljati svojim osjećanjima i željama.

Izbjegavanje raskida ili panično traženje novog dečka/djevojke odmah nakon raskida je manevar koji služi da bi se izbjegle sve neprijatnosti koje raskid nosi sa sobom. Te neprijatnosti su osjećanje tuge, usamljenost, ponekad i razočaranje, nezadovoljstvo. Ove emocije iako su neprijatne one su zdrave, jer nam pomažu da prebolimo gubitak i nastavimo dalje. Sasvim je prirodno da se tako osjećamo nakon raskida, a bilo bi sasvim neprirodno i čudno da ne osjećamo ništa od toga nakon raskida (to bi onda značilo da uopšte nismo ni bili vezani za osobu sa kojom smo bili u vezi). Sva ta neprijatna osjećanja su podnošjiva i prolazna ako im dozvolimo da se pojave i odu, odnosno ako ih prihvatimo i izrazimo, bez da sebe dodatno uznemiravamo. Potiskivanje ovih osjećanja ili njihovo poricanje mogu osobu uvesti u anksioznost ili depresiju.

Poslije raskida (to naročito važi za raskid poslije duge veze) je dobro biti sam neko vrijeme. Zašto? Svako ljudsko biće ima neke emocije i svakoj osobi je potrebno neko vrijeme da te emocije izrazi, prihvati i obradi kako više ne bio/bila emocionalno vezan/na za osobu sa kojom je raskinuo/la i da bi sredio/la svoje utiske i doživljaje. Nakon raskida slijedi tugovanje odnosno emocionalno razvezivanje. To je proces koji mora trajati neko vrijeme.  Što je veza bila duža (a samim tim vezanost za tu osobu je veća i jača) taj proces će trajati duže. Što osoba sebi više dozvoli da tuguje to će taj proces kraće trajati.

Proces razvezivanja nije tako bolan proces kao što neki zamišljaju, to je samo proces u kome je osobi potrebno da ne bude u kontaktu sa tom osobom, da dozvoli sebi da tuguje i preboli raskid. Taj proces se odvija postepeno i pored tugovanja podrazumijeva da se osoba polako navikne na život bez te osobe i da ponovo pronađe nove rutine, interesovanja i aktivnosti koje će sada obavljati samostalno bez bivšeg dečka/djevojke. Dopuštanje da se taj proces odigra i završi je važno ako osoba želi da se smiri, preboli gubitak, emocionalno se odveže i sačuva svoje samopouzdanje. Kako neko može zadržati samopouzadanje ako vjeruje u iracionalne ideje da ne može živjeti bez druge osobe, da ne može biti srećan/na ako nije u vezi i sl.

Ljudi mogu biti sasvim sretni i zadovoljni čak i kada su sami i kada nemaju partnera. Razlog za to je što mogu pronaći smisao u raznim drugim aspektima života i aktivnosti koje obavljaju. Iako je ljubav važan aspekt života svakako nije jedini. Ako ste sami, nemate partnera duže vrijeme i zbog toga se osjećate usamljeno i nezadovoljno to ne znači da nužno morate biti nesretni, depresivni ili bijesni. Ako osjećate da imate prazninu u vašem životu, ako primjećujete da imate nedostatak sadržaja odaberite aktivan pristup i osmislite svoj život. Budite kreativni, otkrijte nove aktivnosti, pronađite neka nova interesovanja, pronađite neke nove prijatelje, bavite se nekim sportom ili jogom, pronađite neku intelektualnu aktivnost koja će okupirati vašu pažnju, izlazite i družite se. Na taj način pokazaćete sebi da vi možete biti sasvim zadovoljni i dobro raspoloženi čak i kada nemate partnera, kada nemate vezu. Pokazaćete sebi da Vi upravljate vašim raspoloženjem i da vam nije neophodan dečko/devojka da vas usreći. Ako zauzmete ovakav aktivan stav, bićete pozitivniji, zadovoljniji i imaćete više inicijative u narednoj vezi. Na taj način zadržaćete svoje samopouzdanje i postaćete manje zavisni od drugih što će doprinijeti da sa drugima više uživate.

Izvor: vaspsiholog.com

loading...

Facebook komentari